moje :)

I eto nakon toliko godina usudih se napisati ti pismo. Kako vrijeme brzo prolazi zar ne, misu moj? Do jucer si mi pricao koliko me samo ludo volis. Sjecas se kako si mi govorio da cemo nasim unucima pricati koliko se samo ludo volimo. Da je nasa ljubav najmocnija sila na svijetu. I eto nismo…

Nastavi čitanje →

moje :)

Zalosna je sama pomisao na to da je nasa ljubav tek onako propala.  Na kraju krajeva bio je to bolan rastanak kao i svaki. On kao i svi drugi pun zivota, a ja mlada, tvrdoglava.. previse ponosna da mu oprostim greske. Nisam ga zeljela pustiti da ode, morala sam. Nazalost još ga volim, i dalje…

Nastavi čitanje →

moje :)

Nismo bili pravi. Sve je bilo protiv nas. Nekad ljubav nije dovoljna, nekad bas i ne moze pobijediti sve.  Sto je najgore od svega, previse smo isti. Puni ponosa. Kako je zalosno gledati kad nesto najsvetije propada a ne mozes pomoci. Moj svijet se rusio. Bas kao i nas dvoje. Naucila sam da iz loseg…

Nastavi čitanje →